Zašto se toliko jako pokušavamo svidjeti drugima?

Viktoria Mikulić 21. kolovoza 2017.

Znate onu staru izreku: 'Mnogi ljudi neće razumjeti vaš put. I to je u redu. To je vaš put, ne njihov!'

Koliko god se trudili, bili ljubazni, pošteni i dobri prema drugima, neki ljudi nas jednostavno neće voljeti. Nije to ništa strašno, ali zašto je nama ipak to tako teško prihvatiti? Iskreno, većina njih nije nam bitna u životu, ali kao da osjećamo poriv u sebi koji nam govori da sve oko sebe moramo impresionirati. To je zaista nemoguće i vrlo često u potpunosti umara.

Svatko od nas je drugačiji, nemamo iste ciljeve, želje, iskustva te priče koje smo prošli i naravno da se ne možemo ponašati jednako. Sasvim je normalno ako želimo da ljudi oko nas imaju dobro mišljenje o nama, ali zašto se toliko trudimo oko ljudi koji nemaju apsolutno nikakvo značenje u našim životima?!

Čast iznimkama koje se ne zamaraju s mišljenjem drugih ljudi, ali takvih je zbilja malo. Bilo da se radi o poslu, ljubavnoj vezi ili nečem trećem, uvijek težimo tome da se iskažemo u najboljem svjetlu. Jer ponekad mislimo da su ti ljudi moćniji od nas i da ako se njima ne svidimo, proširit će loš glas koji će nas dovijeka pratiti. Što i da to učine, je li smak svijeta?

Ljudi koji često traže pozornost i pohvale drugih zapravo traže potvrdu vlastite vrijednosti koju očito ne mogu dobiti od samih sebe. Žele da ih drugi ljudi smatraju dostojnima, sposobnima i dobrima. Obično, to je zato što su, duboko u svojoj jezgri, ispunjeni ogromnom sumnjom u sebe. Ako drugi imaju dobro mišljenje o njima to će ih nahraniti i umanjiti nezadovoljstvo koje osjećaju unutra.

No, postoji golem problem s takvim načinom razmišljanja. Kada djelujemo na takav način eliminirajući pritom negativne kritike, također uklanjamo mnoge moguće mogućnosti koje nam se svakodnevno pružaju. Mi postajemo robovi onoga za ono što vjerujemo da će drugi odobriti.

Ovo je tragedija! U svima nama postoji mnogo stvari koje bismo toliko voljeli raditi – putovati Zemljom, započeti vlastiti posao, izgraditi Zemljani brod, postati stand up komičar i slično. Ali velika većina nas ništa od toga ne ostvari jer smo zabrinuti zbog onoga što drugi kažu ili misle. Na kraju, žrtvujemo sebe i naše snove kako bismo udovoljili onima oko nas.

Nadalje, u psihološkim istraživanjima je dokazano da socijalna anksioznost izravno korelira s pretjeranom željom da ‘valjamo’ drugim ljudima.To znači da što više brinete o tome kako će drugi reagirati na ono što radite, to je vjerojatnije da ćete biti društveno nezadovoljni i osjećat ćete se neugodno. Umjesto da patimo od tih posljedica, moramo prigrliti drukčiji stav.

Zagrlimo one koji sude i ‘bave’ se nama

Previše se brinete o onome što drugi misle, gušite vlastitu sposobnost da riskirate te samim time remetite svoje društveno zadovoljstvo. Smiješno je – ulagali mi silni trud u to sviđamo li se nekome ili ne, uvijek će biti onih koji nas iz nekog razloga neće voljeti. To je jednostavno tako.

Povijesno gledano, mnogi od najcjenjenijih ljudi također su bili među ‘najomraženijima’ dok su bili živi. Isus Krist, Abraham Lincoln i John Lennon – svi su ubijeni zbog širenja poruka ljubavi i razumijevanja. Dakle, predlažem da bi svima bilo bolje prihvatiti da nas neki ljudi ne vole.

To je mnogo lakše nego im dopustiti da diktiraju naše živote i postupke. Štoviše, ljudi kojima se ne sviđate zapravo su najveći pokazatelj da radite nešto vrijedno. Ako se nekome ne sviđate, to je znak da ste zauzeli stav o nečemu. Naravno, nekima to ne odgovara jer ste im možda stali na žulj ili su ljubomorni na ono što vi imate, ali to nije vaš problem. Važno je samo da ne izgubite svoje ‘ja’. Bez brige, oni pravi prijatelji nikada vas neće ostaviti, a vi ćete se osjećati puno zadovoljnije i sretnije ako radite ono što vas zbilja raduje.